Intracitoplazmična injekcija spermija (ICSI) slična je po principu in-vitro-fertilizaciji jer i tu dolazi do oplodnje jajne stanice u petrijevoj zdjelici. Bitna razlika je u činjenici da se kod ICSI jedna sjemena stanica direktno injicira u jajnu stanicu.
Na koji način se vrši ICSI?
Jajna stanica se pod mikroskopskim povećalom pridržava specijalnom pipetom, a spermij se pomoću druge specijalne pipete unosi u jajnu stanicu direktno kroz zonu pellucida. Ovaj postupak olakšava mnogostruko oplodnju i omogućuje istu i kod veoma lošeg nalaza sjemena. Potom se, prije nego što se nakon 2-5 dana izvrši transfer u maternicu, oplođena jajna stanica i dalje razvija u specijalnom inkubatoru.
Zahvaljujući specijalnoj timelapse-kameri, koja u redovnim razmacima snima embrione moguće je izabrati onaj embrij koji se razvija na najbolji mogući način i koji time ima najbolje šanse da se uspješno ugnjezdi.
Jasna indikacija za ICSI je loš nalaz sjemena muškarca. Što znači, ukoliko postoji prenizak broj zdravih spermija (sjemenih stanica), nalaz pokazuje ograničenu pokretljivost ili povišen postotak anomalija sjemenih stanica, tada intracitoplazmička injekcija spermija može biti optimalna mogućnost terapije.
Kod začepljenih sjemenovoda ili ukoliko isti nedostaju na osnovu genetskog poremećaja, ili se u ejakulatu ne nađu spermije, tada se spermij (sjeme) može dobiti putem malog operativnog zahvata iz sjemenika ili iz epididimisa. Navedeno se vrši ili putem metode TESE (uzimanje tkiva sjemenika) ili TESA (punkcija sjemenika).
Potom se se vrši obrada u embriološkom laboratoriju pri kojoj se izdvajaju spermiji nižeg kvaliteta. Na taj način zdrave muške sjemene stanice prolaze bitan postupak sazrijevanja, te su time sposobne za oplođivanje. Navedena terapijska metoda omogućuje muškarcu da dobije dijete sa svojim genetskim nasljednim osobinama.
Muške spolne stanice koje ponajprije nisu potrebne se kod nas zamrzavaju, te stoje na raspolaganje za eventualnu naknadnu oplodnju u nekom drugom vremenskom periodu.
U zavisnosti o starosnoj dobi partnera, opširnih rezultata pregleda i uzimajući u obzir druge odlučujuće faktore kao što su: stres, konzumiranje alkohola i cigareta, prekomjerna težina, postotak vjerojatnosti za trudnoću iznosi preko 40 posto po ciklusu.
Primjena za selekciju i ocjenu spermijaPICSI Ovaj fiziološki postupak odabira spermija, imitira se pomoću hijaluronske kiseline u petrijevoj zdjelici. Na taj način se vrši selekcija zrelih spermija i to samo onih koji se vežu za hijaluronsku kiselinu tj., vrši se odabir samo onih spermija koji su razvili receptore i koji su zreli, te se isti nakon odabira upotrebljavaju za oplodnju putem ICSI metode – fiziološka metoda potpomognute oplodnje –ili PICSI.
Znanstvene studije pokazuju da sjemene stanice s receptorima i odgovarajućom zrelošću imaju veći integritet DNK. Glavna indikacija je isključivo upadljiv nalaz sjemena, ali je svakako potreban minimalan broj pokretnih sjemenih stanica. Zabilježeni su uspjesi u skupini pacijenata koji su imali više neuspješnih IVF postupaka ili ponovljene spontane pobačaje.
Hijaluronska kiselina se ne primjenjue samo za PICSI tehniku, već se uz pomoć hijaluronske kiseline može izvršiti i ocjena kvalitete izvornog uzorka sjemena – testom za utvrđivanje sposobnosti zrelih spermija da se vežu za hijaluronan – što Vam u okviru razjašnjenja neplodnosti možemo ponuditi. Pomoću PICSI petrijeve zdjelice se utvrđuje udio zrelih spermija u ejakulatu, koji su razvili receptore, da bismo Vam mogli dati preporuku za daljnju terapiju. U video analizi se pored spermatozoida koji slobodno plivaju u njihovom okruženju i u području hijaluronske kiseline (areal kružnog oblika) vidljive sjemene stanice koje su, svojim receptorima koji se nalaze na glavi, vezani za hijaluronsku kiselinu na dnu zdjelice, a repovi se još uvijek okreću oko svoje uzdužne osi. Te se sjemene stanice u toku testa za sposobnosti vezivanja odabiru i koriste kod PICSI metode za oplodnju jajnih stanica.
PICSI tehnika se vrši u petrijevoj zdjelici u kojoj se nalazi hijaluronska kiselina. Hijaluronska kiselina se nalazi fiziološki u direktnom okruženju jajašaca. Nema stoga nikakvog negativnog sporednog učinka, niti na sjemene stanice, a niti na jajne stanice. Samo zreli spmeriji imaju komplementarne receptore, da bi se vezali uz hijaluronsku kiselinu. Time priroda osigurava da samo zrele sjemene stanice prodru do jajašaca.